AKTUELNO

Patrijaršija s velikom zabrinutošću prati razvoj situacije, budući da su raketni napadi i oružani sukobi zabeleženi u neposrednoj blizini svetih mesta, što mogućnost njihovog uništenja više ne ostavlja u domenu teorije

U senci jednog manastira nedaleko od grčkog mesta Keratea, godinama se odvijala zastrašujuća priča o veri pretvorenoj u oružje – o manipulaciji, zlostavljanju i smrti. U središtu tog mračnog poglavlja grčke istorije nalazila se monahinja Marijam Sulakiotis, koju su mediji kasnije nazvali „Majka Raspućin“. Naizgled posvećena molitvi i duhovnom životu, ova žena je zapravo vodila smrtonosni kult.

Tokom četrdesetih i pedesetih godina prošlog veka, Soulakiotis je osuđena za smrt najmanje 177 ljudi, uključujući 27 dokazanih ubistava. Optužbe protiv nje uključivale su i prevaru, iznudu, falsifikovanje testamenta i nezakonitu trgovinu – niz zločina koje je pažljivo skrivala pod okriljem vere.

Rođena oko 1883. godine kao Marina Soulakiotu, radničkog porekla iz Keratee, rano se okrenula duhovnom životu. Kada je Grčka pravoslavna crkva 1923. godine prihvatila novi kalendar, ona se pridružila ekstremnijoj grupi starokalendaraca, predvođenoj episkopom Matejom Karpatakisom. Zajedno su osnovali manastir Panagija Pefkovunojatris – Bogorodicu sa borove planine – koji je ubrzo postao jezgro opasnog religijskog kulta.

"Lečenje bez lekara"

Pod Marijaminim vođstvom, manastir je funkcionisao kao navodni sanatorijum za obolele od tuberkuloze. Reklamiran kao besplatan i duhovno vođen, zapravo je bio mesto izolacije, gladi i smrti. Pacijenti nikada nisu videli lekara – njihova jedina funkcija bila je da umru i ostave imovinu manastiru.

Do trenutka hapšenja Soulakiotis, manastir je raspolagao sa preko 300 kuća, imanja i zlatom u vrednosti hiljada tadašnjih funti. Prema navodima tužilaštva, Marijam je posebno ciljala imućne žene – primoravala ih je da pristupe zajednici, a potom ih mučila dok joj ne prepišu sve što poseduju.


Zatvarane su u mračne ćelije, gladovane, psihički i fizički zlostavljane, izložene iscrpljujućim molitvama. Jedna od njih, Eugenija Margjeti, posvedočila je da je bila brutalno mučena dok nije predala imovinu vrednu 80.000 dolara.

Konačan pad

U zoru 4. decembra 1950, policija je upala u manastir sa 85 pripadnika snaga reda, sudijom i mrtvozornikom. Pronašli su vezane, izgladnele i bolesne žene, 36 dece koja su odvedena silom, kao i tela više od 170 ljudi.


Soulakiotis je najpre osuđena na 26 meseci zatvora zbog ilegalne trgovine robom, ali su ubrzo usledile optužbe za ubistva, iznude i torture. Nakon tri suđenja, osuđena je ukupno na 14 godina zatvora. Preminula je 23. novembra 1954. u zatvoru Avero u Atini, ne odstupajući ni tada od tvrdnje da je nevina. Na sudu se branila tišinom i molitvom, držeći ikonu svog duhovnog vođe episkopa Mateja, i svakom presudom odgovarala samo znakom krsta.

I posle presude, mnogi njeni sledbenici nastavili su da je slave kao mučenicu i svetiteljku. Manastir koji je osnovala postoji i danas, a vernici je i dalje nazivaju Svetom Marijam iz Keratee.

Dok su jedni tvrdili da je sve bila zavera crkvenih velikodostojnika protiv žene koja je imala previše moći, drugi – poput spisateljice Nine Kuletaki – vide u Marijam hladnokrvnu manipulatorku koja je religiju pretvorila u oruđe za zločin.

Autor: D.B.