AKTUELNO

Večeras dočekujemo jedan od najvećih srpskih praznika - Vidovdan, a staro verovanje kaže da devojke koje pod jastuk stave vidovu travu i izgovore određenu molitvu će sanjati svojeg suđenog muškarca.

Vidovdan, jedan od najznačajnijih praznika u srpskoj tradiciji, nosi u sebi više od istorijskog i verskog značenja. To je dan kada svetlost i tama simbolično vode borbu, ali i trenutak kada se, prema narodnom verovanju, otvaraju duhovne oči – oči koje vide dalje, dublje i istinitije.

Foto: SPC

Od davnina se veruje da noć uoči Vidovdana ima posebnu moć. To je vreme kada se granica između vidljivog i nevidljivog sveta tanji, kada snovi dobijaju značenja, a intuicija postaje glasnija. Devojke koje žele da otkriju ko im je suđen, s nadom i verom obavljaju stari ritual koji se prenosi s kolena na koleno.

Prema narodnom običaju, pred spavanje bi pod jastuk stavljale vidovu travu – biljku koja simbolizuje jasnoću i prozorljivost, zatim parče hleba – znak života, blagostanja i doma, i malo soli – kao zaštitu i simbol mudrosti. A zatim bi tiho, gotovo šapatom, izgovorile staru molitvu:

- Vide, Vide, tako ti soli i hleba, zemlje i neba, kaži mi - ko će mi biti suđen? Neka mi izađe na san.

Foto: Pixabay.com

U tišini noći, sa srcem otvorenim i mislima usmerenim ka onome što tek dolazi, verovale su da će im se u snu pojaviti lik voljenog – onaj koji im je suđen sudbinom, onaj koga će prepoznati, možda ne odmah, ali svakako kad za to dođe vreme.

Neki iz poštovanja prema precima, neki iz čiste radoznalosti, a neki iz iskrene nade. Jer upravo te noći, kako kažu oni koji veruju, sudbina zna da pošalje znak. I susret, kažu, zaista dođe – u pravom trenutku, baš onda kada je srce spremno da vidi.

Autor: A.A.