Ptica o kojoj kruže mnoge legende i predanja — istovremeno simbol mudrosti i znanja, ali i mračni vesnik nesreće i smrti.
Malo koja životinja izaziva toliko suprotnih emocija i tumačenja kao sova. Njen noćni način života, sablasno hukanje i neobičan izgled doprineli su da vekovima bude obavijena misterijom. U nekim kulturama slavili su je kao svetinju i čuvara mudrosti, dok su je u drugim doživljavali kao zloslutni znak i simbol kraja. Fascinacija ovom pticom nije nestala ni danas — naprotiv, postala je sveprisutna u popularnoj kulturi, ali njeno pravo značenje mnogima ostaje nepoznato.
Grčka i rimska mitologija: Od svetinje do zlog predskazanja
U antičkoj Grčkoj, sova je bila sveta ptica boginje Atine – simbola mudrosti, umetnosti i strategije. Smatrana je čuvarkom znanja, a njena sposobnost da "vidi u mraku" bila je metafora za uvid u skrivene istine.
Rimljani su od Grka preuzeli simboliku, ali su joj dali tamniju nijansu. Dok su priznali mudrost sove, njen noćni huk su tumačili kao najavu smrti. Ova ambivalencija zadržala se u mnogim kasnijim tumačenjima širom Evrope.
Sova kao simbol smrti i nesreće
U brojnim kulturama širom sveta, sova je smatrana lošim znakom:
Kenijska plemena Kikuju verovala su da će onaj ko ugleda sovu uskoro umreti.
Indijanska plemena u Severnoj Americi vezivala su je za veštičarenje i zle sile.
Astečka i Maja mitologija prikazuje bogove smrti u obliku sova, posebno boga Miktlantekuhtlija.
U Rumuniji, verovalo se da hukanje sove predskazuje smrt u komšiluku.
Ni narodna verovanja u Srbiji nisu izuzetak. U mnogim krajevima ljudi veruju da kada mala sova, poznata kao kukumavka, nekoliko noći zaredom sleće na krov kuće i ispušta karakteristično kukanje, to znači da će neko iz te kuće ubrzo umreti. I danas se taj zvuk često doživljava kao zloslutan znak, a kukumavka se povezuje sa nesrećom i tugom. Zbog toga, iako je mala i neugledna, ova ptica i dalje izaziva strah i nelagodu kod mnogih.
Foto: Pixabay.com
Egipat, Japan i Finska: Strah i poštovanje
U starom Egiptu, sova se pojavljivala u hijeroglifima, ali su je crtali s polomljenim nogama – da se "ne bi povampirila". To govori o strahu, ali i poštovanju prema njenim moćima.
Japanska simbolika je podeljena: neke sove bile su viđene kao zaštitnici, dok su druge bile povezane sa nesrećom. Ova dvosmislenost govori o balansu između dobra i zla.
U finskoj tradiciji, sova je predstavljala i mudrost i glupost – što je čini simbolom unutrašnje dualnosti ljudske prirode.
Dvosmislenost koja traje
Upravo ta dvosmislenost čini sovu toliko fascinantnom – pticu koja može istovremeno da simbolizuje:
- Znanje i svetlost
- Mrak i propast
- Istinu i zabludu
- Život i smrt
Zato i ne čudi što sova i danas ima posebno mesto u kolektivnoj svesti, umetnosti i mitologiji – i ostaje večiti simbol misterioznog znanja i nepoznatog sveta.
Autor: Dalibor Stankov